Razvoj informacionih tehnologija, između ostalog, automatizovao je i oblast prevođenja. Pojava mašinskog prevođenja, samim tim, predstavlja logičnu posledicu sveopšte automatizacije koja je zahvatila sve sfere života i sve delatnosti.

Međutim, uprkos početnom optimizmu i entuzijazmu koji su se ogledali u očekivanju da će dalji razvoj mašinskog prevođenja doneti relativno brze i značajne rezultate, ono još uvek nije dostiglo takav nivo pouzdanosti koji bi pružio potpuno automatizovane prevode.

Mašinsko prevođenje predstavlja upotrebu računarskih softvera u cilju prevođenja teksta ili govora s jednog jezika na drugi. U idealnim uslovima, ovaj proces podrazumeva analizu izvornog teksta i generisanje ciljnog teksta bez potrebe za angažovanjem ljudi. Realnost je, međutim, drugačija. Mašinski prevodi retko kada ne zahtevaju prethodnu ili naknadnu obradu.

Ideja o mašinskom prevođenju stara je najmanje koliko i prvi računarski sistemi. Prvobitni mašinski prevodi s polovine XX veka predstavljali su jednostavnu zamenu reči jednog jezika rečima drugog jezika, pod uslovom da su se odgovarajući parovi reči nalazili u unapred zadatoj bazi podataka. Kasniji modeli se nisu ograničavali samo na reči, nego su koristili čitave fraze, što je znatno unapredilo gramatičku strukturu teksta i prevod fraza kod kojih doslovni prevod nije moguć.

Mašinsko prevođenje, kao i bilo koja druga softverska aplikacija, zahteva opsežno programiranje. Ovaj proces podrazumeva kreiranje dvojezične ili višejezične baze termina i izraza, unošenje gramatičkih pravila, gramatičkih struktura i mnoštva primera na osnovu čega sistem određuje delove ciljnog teksta koji odgovaraju delovima izvornog teksta.

Bez obzira na značajan napredak u sistemima za mašinsko prevođenje, koje sada više ne predstavlja prostu zamenu reči iz jednog jezika rečima drugog jezika, nego čak usvaja i primenjuje nova pravila na osnovu konteksta, mašinsko prevođenje i dalje ima veoma ograničenu upotrebu. Njegov najveći značaj ogleda se u pomoći koju pruža prevodiocima, pri čemu rezultati zavise od tipa teksta.

Prevodilački proces i izazovi mašinskog prevođenja

Prevođenje kao proces podrazumeva složene kognitivne procese koji uključuju tumačenje izvornog teksta i interpretaciju značenja na ciljnom jeziku. Ono je gotovo nezamislivo bez razmišljanja jer zahteva neiscrpno znanje gramatike, sintakse, semantike, višeznačnosti, idioma, slenga, žargona itd. izvornog jezika i poznavanje kulture njegovih govornika. Isto takvo znanje je neophodno i za interpretaciju značenja na ciljnom jeziku.

Stoga, najveći izazov mašinskog prevođenja ogleda se u potrebi za programiranjem računarskog softvera da razmišlja i razume. Idealno bi bilo kada bi softver mogao da razume tekst onako kako ga razumeju ljudi i da generiše ciljni tekst koji bi zvučao kao da ga nije napisala mašina. To, međutim, zahteva viši stepen razvoja tehnologije, a naročito veštačke inteligencije.

Imajući ovo u vidu, mašinsko prevođenje u najboljem slučaju automatizuje lakši deo prevodilačkog procesa. Sve ostalo što zahteva istraživanje, rešavanje dvosmislenosti, prepoznavanje grešaka i njihovu obradu, te kompleksne kognitivne procese za sad je nedostižno.

Naravno, mašinsko prevođenje i rad na njegovom usavršavanju nisu beskorisni. Već na ovom nivou, mašinsko prevođenje može imati korisne rezultate. Neki od najpoznatijih alata za mašinsko prevođenje aktivno koriste čitav sadržaj dostupan na internetu koji obuhvata milione prevedenih dokumenata u cilju pronalaženja jezičkih obrazaca i uspostavljanja veze između više jezika. Problem je jedino u tome što se takvi rezultati mogu postići samo u slučaju određenih tipova tekstova, uz primenu kontrolisanog jezika i završnu obradu koju svakako ne vrši mašina, ali i u tome što sadržaj na internetu nije bez grešaka i što je eliminacija neadekvatnih postojećih tekstova često nemoguća.

Poveravanjem čitavog prevodilačkog procesa isključivo mašini zanemarila bi se činjenica da se komunikacija odvija u kontekstu koji razumeju isključivo ljudi. Na taj način bi se jezik, koji pre svega predstavlja društveni fenomen, dehumanizovao, a prevodilački proces bi se sveo na matematičke i statističke operacije, u velikoj meri zanemarujući lingvističku i društvenu komponentu. Prevođenje van konteksta, odnosno doslovni prevod potpuno je neupotrebljiv u brojnim slučajevima i zapravo može zvučati smešno, dovesti do nesporazuma ili, u još gorem slučaju, može predstavljati uvredu za govornike određenog jezika koji su ujedno i pripadnici određene kulture, s nesagledivim posledicama.

Uprkos rezultatima koji za sad nisu impresivni, razvoj informacionih tehnologija će nesumnjivo omogućiti bar donekle prihvatljive prevode u budućnosti. Pitanje je samo u kojoj meri i koliko daleko u budućnosti. Programeri i stručnjaci će usavršiti veštačku inteligenciju, kreirati ogromnu bazu znanja, rečnika i memoriju, međutim, teško je zamisliti da će se računari u doglednoj budućnosti služiti zdravim razumom, da će učiti iz iskustva na ljudima svojstven način i da će posedovati intuitivno znanje. Mašine i dalje nisu sposobne da razumeju, što dovodi do zaključka da je budućnost mašinskog prevođenja u pružanju razumljive osnove koju će dalje doterati prevodioci i lingvisti.

Mašine naspram ljudi

Sve ovo je posledica kompleksnosti s jedne i nesavršenstva ljudskog mozga i razmišljanja s druge strane. Razlika u mehanizmima po kojima funkcionišu računari i ljudski mozak je za sad nepremostiva. Ljudski način razmišljanja uključuje razumevanje, analitičko razmišljanje i primenu iskustva. Iako odavno ne može dostići obim i brzinu kojom računari obrađuju podatke, ljudski mozak karakterišu procesi koji su, za razliku od računarskih, kompleksni i samim tim još uvek misteriozni i nepoznati. Mašine ne razumeju koncept značenja, one samo zamenjuju jedan tekst drugim na osnovu informacija koje su im ljudi unapred i planski stavili na raspolaganje.

Prevod bez razmišljanja i razumevanja je nezamisliv ili u najboljem slučaju može biti dobar ako se ispune brojni preduslovi ili kao puka slučajnost.

Najveća razlika između prevodilaca i sistema za mašinsko prevođenje ogleda se možda u činjenici da se ljudi redovno i gotovo nesvesno prilagođavaju svim okolnostima. Samo ljudi imaju sposobnost da shvate namerno ili slučajno nedorečen, neprecizan i dvosmislen tekst i jedino oni mogu na adekvatan način prilagoditi tekst ciljnoj publici, vršiti razne kompenzacije, prepoznati lažne parove, nepostojanje odgovarajuće gramatičke kategorije ili termina, te greške i odlučiti kako da se s njima postupi. Isto tako, jedino se ljudi mogu opredeliti za određeni sinonim na osnovu svog znanja, iskustva, navika i ličnog stila. Interpretacije prevodilaca se zasnivaju na mnoštvu odluka, životnom iskustvu i razumevanju značenja, a jedino čemu se možemo nadati od mašina jeste manje ili više uspešna simulacija svega ovoga. Prevodilački proces je proces donošenja odluka, a mašine često ne donose pravu odluku i rezultat mašinskog prevoda često nije nešto što bismo mogli smatrati prirodnim jezikom i komunikacijom.

U suštini, mašine nisu pametne, a uz to su i bezosećajne. Njihovo „znanje“ gramatike i rečnika je ograničeno na ono što su programeri uspeli uneti. Sve što treba da bi se dobio mašinski prevod jeste formulisati naredbe i obezbediti bazu termina i fraza.

Prilagođavanje mašinama da bi se one prilagodile ljudima

Kao što je već pomenuto, ipak postoje slučajevi u kojima mašinsko prevođenje daje rezultate. To, pre svega, podrazumeva kontrolisani jezik, odnosno tekstove prilagođene računarskoj obradi. Ovakve tekstove bi po pravilu trebalo da karakterišu relativno kratke rečenice, jednostavne strukture i jednostavna poruka koja se prenosi tekstom. Potrebno je izbegavati dvosmislenosti, metafore, igre reči, sleng, lični pečat, idiolekt, idiomatske izraze, izraze svojstvene dijalektima, sociolektima, žargonima, skraćenice itd. Spisku svega što treba izbegavati mogu se dodati i zamenice zbog reda reči i razlika koje su posledica kategorija prirodnog i gramatičkog roda. Trebalo bi koristiti jasne, gramatički ispravne rečenice bez izostavljanja bilo koje reči. Od velike važnosti je i prilagođavanje formata datuma i numeričkih vrednosti, a takođe bi bilo potrebno uključiti spisak termina koji se ne prevode jer mašina ne razlikuje prevodivo od neprevodivog.

Imajući sve ove zahteve u vidu, jasno je da ima veoma malo tekstova koji zadovoljavaju nabrojane i sve ostale preduslove za kvalitetan mašinski prevod. Retki su slučajevi kada se može očekivati ovakav tekst i kada je ovakav tekst opravdan. To je eventualno slučaj s tehničkim tekstovima, izveštajima koji obiluju numeričkim vrednostima i ograničenim brojem ustaljenih formulacija, međutim mimo toga, svođenje teksta na mašini „razumljiv“ jezik predstavljalo bi nasilje nad jezikom i veliki korak unazad jer bi došlo do uprošćavanja jezika kao najsavršenijeg sredstva komunikacije nakon više milenijuma razvoja i napretka.

Mašinski prevod književnih tekstova, čija struktura često izlazi iz ustaljenih okvira, u kojima je potrebno očuvati atmosferu, nijanse i ostale finese praktično je nezamisliv kao što je nezamislivo da mašine pišu književna dela od umetničke vrednosti.

Koristi i prednosti mašinskog prevođenja

Spisak nedostataka je popriličan, međutim mašinsko prevođenje svakako ne bi postojalo da nema i nekih pozitivnih strana i neslućenih potencijala. Ono prvenstveno može poslužiti kao polazna osnova koju dalje dorađuju, osmišljavaju i doteruju prevodioci i lingvisti. Mašinsko prevođenje je znatno jeftinije, prevod se dobija gotovo trenutno, obim teksta vrlo malo utiče na brzinu prevođenja, prevodi su uvek na raspolaganju, nezavisno od doba dana, radnog vremena, praznika, vremenske zone, postiže se maksimalna produktivnost itd. Ovakvi prevodi su, što je veoma bitno, poverljivi jer se izbegavaju posrednici i zagarantovana je doslednost.

Početni troškovi investicije u sisteme za mašinsko prevođenje relativno su visoki, međutim ovo ulaganje, ukoliko je opravdano, brzo se isplati zbog znatne uštede resursa i vremena.

Sistemi za mašinsko prevođenje takođe pružaju pouzdanu analizu teksta, a samim tim i mogućnost optimalnog planiranja i organizacije posla.

Mašinsko prevođenje se pokazuje najkorisnijim kada je potreban hitan prevod u cilju sticanja opšteg uvida u određeni tekst. Na primer kada je potrebno ustanoviti da li se određeni termin, a samim tim i pojam, ideja ili poruka javlja u tekstu velikog obima ili u velikom broju tekstova. Ova vrsta prevođenja omogućava brzo eliminisanje nepotrebnog materijala i fokusiranje na ono što je od koristi. Naravno, sve to je puno lakše ukoliko je tekst namenjen stručnjacima za određenu oblast koji će lako steći ovaj opšti uvid.

Primena mašinskog prevođenja, kao i informacionih tehnologija uopšte, je višestruka. Pojavom određenih internet aplikacija i servisa mašinsko prevođenje je postalo dostupno velikom broju ljudi. Pomoću besplatnih prevodilačkih alata na mreži poput alata Google Translate, Bing i BabelFish svakodnevno se prevedu milioni tekstova. Mašinsko prevođenje je omogućilo uspostavljanje kontakata između ljudi preko interneta i raznih društvenih mreža i sistema za komunikaciju koji ne zahtevaju formalan prevod, već samo prenošenje i dočaravanje generalne ideje. Istovremeno, pojavom mobilnih uređaja mašinsko prevođenje je postalo moguće ne samo bilo kada nego i bilo gde, uz ponekad neočekivano dobre rezultate. Mobilni uređaji koji nude opciju mašinskog prevođenja vremenom postaju sve „mobilniji“. Jedan od najnovijih primera su Google naočare sa ugrađenim alatom za prevođenje – više nije potrebno čak ni držati uređaj u ruci.

Potencijalni klijenti s bilo koje strane sveta sada imaju mogućnost da trenutno pogledaju prezentaciju i ponudu određene kompanije čak i kada ne postoji sajt na jeziku koji razumeju, a u nekim slučajevima, sajtovi čak nude opciju prevođenja na razne jezike preko integrisane aplikacije za mašinsko prevođenje.

Ovakva primena mašinskog prevođenja omogućila je i putovanje u inostranstvo bez pratioca u svojstvu prevodioca, komunikaciju bez posrednika, a na kraju, omogućila je i učenje stranog jezika.

Suština mašinskog prevođenja je u uštedi. Međutim, u brojnim slučajevima može se ispostaviti da bi bilo jeftinije poveriti prevod stručnjacima i prevesti ga ponovo. Osim toga, velika je razlika između besplatnih s jedne strane i komercijalnih ili namenski razvijenih alata za mašinsko prevođenje s druge strane. Najbolje rezultate će nesumnjivo dati alat koji je namenski razvijen da ispuni potrebe konkretnog klijenta, ali u tom slučaju cena može predstavljati priličan problem za mnoge.

Radi postizanja optimalnih rezultata u primeni sistema za mašinsko prevođenje neophodno je da davaoci prevodilačkih usluga i njihovi klijenti budu unapred svesni svih mogućnosti, ograničenja i očekivanja.

Budućnost mašinskog prevođenja i prevodilačke profesije

Razmotrivši sve što mašinsko prevođenje može da ponudi, kao i njegova brojna ograničenja, stiče se utisak da je budućnost mašinskog prevođenja u automatizovanju dela posla koji obavljaju prevodioci. Verovatno najznačajnija primena mašinskog prevođenja, odnosno nečega veoma srodnog, jeste ona u alatima za prevođenje pomoću računara (CAT). Rad stručnih prevodilaca i proces lokalizacije je danas praktično nezamisliv bez primene ovih alata, odnosno funkcija koje oni pružaju, uključujući integrisane rečnike, mogućnost pretraživanja, zamene, prepoznavanja, traženja ranije prevedenih termina, analize obima i karakteristika teksta, terminološkog upravljanja, kreiranja prevodilačke memorije na osnovu postojećeg prevoda u cilju olakšavanja budućeg prevodilačkog projekta itd. Prednosti ovih alata su mnogobrojne, a naročito se ogledaju u zagarantovanoj doslednosti i eliminisanju prevođenja delova teksta koji se ponavljaju, čime se postižu značajne uštede.

Međutim, sve dok računari ne budu u stanju da razmišljaju, mašinski prevodi neće se smatrati pouzdanim prevodima, što je inače najčešće i naznačeno u vidu napomene kako bi se izbegla bilo kakva odgovornost za neadekvatan prevod.

Jedna od posledica razvoja tehnologije mašinskog prevođenja jesu polemike oko toga kakva budućnost čeka prevodioce. Strah za posao i radno mesto je donekle opravdan. Mašine su do sad zamenile ljude na brojnim poljima, međutim sve dok klijenti ne budu spremni da prevod povere mašini umesto stručnjaku za jezik, postojaće prevodilačka profesija. Pri tome, prevodioci se ne trebaju pribojavati za svoju karijeru ništa više od predstavnika bilo koje druge profesije jer automatizacija je uzela maha u svim delatnostima.

Lično iskustvo s mašinskim prevođenjem

Imajući u vidu sve prednosti i nedostatke mašinskog prevođenja, u ovo vreme kada su informacione tehnologije, pristup računaru i internetu postali dostupni većini, najbolji način da se svako uveri u pouzdanost mašinskog prevođenja, ili bar onog modela mašinskog prevođenja koji je besplatan i opštedostupan, jeste da sprovede lični eksperiment. Sve što treba je uneti izvorni tekst npr. na stranom jeziku u odgovarajuće polje u programu za prevođenje i prevod se trenutno generiše. Znanje dotičnog stranog jezika svakako može pomoći da se ustanovi u kojoj meri prevod odstupa od teksta na stranom jeziku, međutim čak i bez znanja izvornog jezika svako je dovoljno kompetentan da proceni da li ciljni tekst na maternjem jeziku ima smisla i da li je u duhu jezika. Pojedini eksperimenti u kojima je tekst prevođen na strani jezik, a zatim ponovo vraćen na izvorni jezik dali su veoma zanimljive rezultate. Na osnovu toga svako može doneti svoj objektivni sud i formirati lično mišljenje o mašinskom prevođenju i njegovoj svrsishodnosti, a u nekim slučajevima moguće je i dobro se zabaviti čitajući smešne prevode tekstova čak i kada izvorni tekst nije nimalo duhovit.



Lokacija

Braće Popović 5
21000 Novi Sad, Srbija

Telefoni

Telefon: 021 47 25 227

Fax: 021 47 25 226