Za razliku od standardnog jezika, odnosno njegove uređene i normirane varijante, nestandardni jezik obuhvata veoma širok spektar jezičkih varijanti kojima pripadaju i dijalekti. U književnoumetničkom diskursu, odstupanja od jezičkih normi nazivaju se književnim dijalektom i piscu omogućavaju da likove i naratore smesti u željeni društveni i kulturni kontekst. U kombinaciji sa sociološkim, ideološkim i kulturnim konotacijama, prevođenje dijalekata predstavlja jedan od najvećih izazova s kojima se prevodioci književnih dela susreću.

Nestandardna leksika, gramatika i izgovor tekst mogu učiniti ne samo naizgled nemogućim za prevod, već i veoma teškim za razumevanje, što dodatno otežava posao prevodioca. Opšteprihvaćeno pravilo jeste da se izvorni tekst napisan standardnim jezikom prevodi standardnom varijantom ciljnog jezika. Što se nestandardnog jezika, odnosno dijalekata tiče, prevodiocu su na raspolaganju sledeće mogućnosti: zamena izvornog dijalekta domaćim dijalektom, zamena izvornog dijalekta standardnim ciljnim jezikom ili kombinacija ova dva postupka.

Prvi postupak predlaže zamenu izvornog dijalekta, na primer, urbanog edinburškog govora koji u svojim romanima često upotrebljava poznati škotski pisac Irvin Velš, odgovarajućim dijalektom u ciljnom jeziku. Međutim, ovaj postupak sa sobom nosi pregršt problema. Zamislite da čitate Velšov kultni roman Trejnspoting, čija je radnja smeštena u Edinburgu, u kome naratori i likovi govore škotskim dijalektom koji pisac predstavlja upotrebom nestandardne ortografije, a da u njegovom prevodu Mark Renton i Frensis Begbi koriste beogradski žargon, da umesto u edinburškom kvartu Lit oni „bleje“ u bloku 22, što bi bilo neizbežno ako bi se primenila ova prevodilačka tehnika, jer bi zamena dijalekta morala biti praćena premeštanjem radnje u ciljno okruženje. Za razliku od pozorišnih adaptacija koje dobro trpe ovakvu lokalizaciju, roman bi postao gotovo neprepoznatljiv. A zamislite tek prevod u kom bi likovi i dalje bili u Edinburgu, a govorili beogradskim slengom.

Drugi postupak podrazumeva standardizaciju, odnosno zamenu izvornog dijalekta standardnim ciljnim jezikom. Međutim, jasno je da dijalekat u književnom delu nije tu bez razloga, već da se njime postiže određeni cilj, bilo da se radi o smeštanju likova u određeni prostorni i vremenski kontekst, o pravljenju statusne razlike između onih koji govore standardnim jezikom i onih koji govore njegovom nestandardnom varijantom, ili iz nekog drugog razloga. Određeni nivo standardizacije u prevodu uglavnom je neizbežan, ali prevodilac bi uvek trebalo da se trudi da prepozna značaj, a zatim i pokuša da prenese elemente nestandardnog jezika u prevodu na najprimereniji način.

Treća strategija kombinuje elemente prve dve i podrazumeva upotrebu standardnog jezika i elemenata dijalekta u ciljnom tekstu. Ovde bi najbolje rešenje bilo da se u prevodu koristi neutralan standardni jezik izmenjen tako da se dobije neka vrsta izmišljenog, nadregionalnog dijalekta, recimo upotrebom nestandardnih oblika (ajmo, de si, ša radiš umesto hajdemo, gde si, šta radiš) u kombinaciji sa, na primer, promenom ustaljenog reda reči (Nis tamo ti išo? umesto Ti nisi išao tamo?). Ovakvom promenom standardnog jezika čitalac bi prepoznao da se radi o dijalektu, a prevodilac izbegao sve probleme koji bi nastali da je preuzeo postojeći dijalekat ciljnog jezika. Međutim, ukoliko se prevodilac opredeli za ovakav pristup pri prevođenju, mora paziti da ne pretera, odnosno da ne ode u krajnost i ne prevede tekst izmišljenim, jedva razumljivim jezikom.

Svi jezici imaju svoje specifičnosti i varijante, a kada se tome doda i kulturna dimenzija, može se doći do zaključka da pri prevođenju dijalekata ne postoji univerzalno i opšteprihvaćeno rešenje. Nijedan od ovih postupaka nije savršen, niti se može primeniti u svakoj situaciji, ali dijalekat se u prevodu nikako ne sme zanemariti. Kada se susretne s dijalektom, prevodilac treba da se opredeli za postupak koji je u datoj situaciji najpraktičniji, i to na osnovu konteksta, konkretne situacije i samog teksta.



Lokacija

Braće Popović 5
21000 Novi Sad, Srbija

Telefoni

Telefon: 021 47 25 227

Fax: 021 47 25 226