Muzika je apstraktna. Muzika je puna emocija. Muzika je božanstvena. Muzika je mnogo toga. Da li je pogodna i za prevod?

Koncerti su neuporedivi doživljaj. Mogu duboko da nas dirnu ili da nas razvesele tako da skačemo od radosti. Da nas preplave emocijama ili odvedu u neku drugu stvarnost. Svet izgleda drugačije kada slušamo muziku. Boje postaju intenzivnije. Kiša postaje romantična. Drveće oživljava. Zamislite sada da ne možete da čujete i da zvuci u vašem svetu ne postoje. Prevodioci za gluve su dosad samo znakom „Čuje se muzika“ naznačavali pojavu muzike, što ni približno ne prenosi sadržaj muzike. Mi koji čujemo polako postajemo svesni koliko bi svet gluvih bio obogaćen kroz doživljaj muzike.

Postoji grupa prevodilaca koji se bave mogućnostima prevođenja muzike za gluve. Kod osoba sa oštećenim sluhom se moguća frekvencija rezidualnog sluha veoma razlikuje. U rasponu od 125 hz do 8,000 hz, neki mogu da čuju samo jako duboke tonove kao što ih proizvodi bas gitara, dok drugi čuju samo visoke tonove kao što se pojavljuju na primer u pevanju. Gluve osobe osećaju ritam u vibracijama poda i zidova. Tako plesne grupe koje se sastoje od gluvih učesnika uspevaju da se neverovatno dobro sinhronizuju sa muzikom uz koju plešu.

Međutim, kako možemo da prenesemo celokupni muzički doživljaj osobama bez sluha? Prvo, a verovatno i najbitnije pitanje je: iz čega se sastoji muzika? Šta izaziva te jake emocije koje imamo kada čujemo muziku?

Prvo, ritam muzike nas pokreće. Osećamo ga našim telom i putem njega shvatamo raspoloženje muzičkog dela. Kao što je rečeno ranije, ako postoje jaki udarci (na primer bubnjeva), osobe bez sluha mogu da „čuju“ ritam. Međutim, kada je u pitanju koncert, na primer klasične muzike, ritam se doživljava prvenstveno kroz melodiju koju svira, recimo, violina. U tom slučaju je potrebno da prevodilac „oseti“ muziku i da gestovima pokaže ne samo „oblik“ muzike, na primer talasastim pokretima, nego da naznači i dužinu tonova. Ako pevač dugo drži ton uz crescendo (ton postaje glasniji) i naglo ga prekine, intenzitet trenutka ne može biti dočaran prostim znakom za dugačak ton. Prevodilac mora da reprodukuje karakter tona kroz držanje celog tela i gestovima.

Drugi aspekt, u slučaju pesme, je tekst. Tekst se izražava znakovnim jezikom. Kako pesme često uključuju igre rečima, primenjuju se i kombinacije više znakova u jednom pokretu.

I visina tona je jedan od aspekata muzike koji može da vodi do toga da se naježimo. Visina tona može da se naznači izrazima lica. Kada čujemo, na primer, visok ton gitare, naginjemo tome da skupimo lice. Za teške, niske tonove ćemo pre naduvati obraze.

Izazov prevodioca kada „prevodi“ muziku za svet osoba bez sluha je da mora da „odglumi“ muziku, koju oseća i celim telom i umom i da živo prenese svoj doživljaj i utisak. Uz to dolazi problem da se misli i koncepti izražavaju sasvim drugačije znakovnim jezikom nego govornim/pisanim jezikom. Fraza „gladan kao vuk“, na primer, u znakovnom jeziku imaće potpuno drugo značenje nego što ima u okviru pesme. Stoga je veoma bitno za prevodioca muzike za osobe bez sluha da pripremi prevod teksta već pre koncerta.

Jedna od najpoznatijih prevodilaca za gluve je Amber Galovaj Galego koja je prevela koncerte za poznata imena kao što su Kendrik Lamar i Red Hot Čili Pepers. Prevodioci kao što je ona čine prevod za gluve popularnom temom. Međutim, postoje i prevodioci muzike koji su i sami gluvi i koji veruju da „popularizacija“ ove teme ima i negativnu stranu: sve više se za muzičke događaje angažuju prevodioci koji sami nisu gluvi. U očima prevodioca Šona Vrizena koji i sam pati od ozbiljnog gubitka sluha, most između osoba sa i bez sluha ne može nikad biti toliko jak kada je konstruktor mosta sa druge strane obale.

Sa sluhom ili bez sluha, kao i u toliko drugih situacija, fizička, duhovna i emotivna prisutnost prevodioca je odlučujući faktor koji omogućuje ili onemogućuje prenos muzičkog doživljaja iz tonskog sveta u svet tišine. Ako prevodilac ne uključuje celo svoje biće u prevodilački proces, ako propušta detalje kao što su intenzitet i dužina tona (na primer legato, povezano, i staccato, kratki tonovi), ili promena ritma i karaktera muzike, osoba bez sluha će ostati pred zaključanim vratima čarobnog sveta muzike.



Lokacija

Braće Popović 5
21000 Novi Sad, Srbija

Telefoni

Telefon: 021 47 25 227

Fax: 021 47 25 226